Danima to beše udarna vest diljem planete – preminula je britanska kraljica. Sve oči sveta najedanput su bile uprte u monarhiju kojom je Elizabeta Aleksandra Meri vladala celih sedam decenija.

Pre samo pet meseci je proslavila i Platinasti jubilej. Sa svojih 96 godina i vladarskim stažom koji je oborio svetski rekord, kraljica Elizabeta II gotovo da je ostavila dojam besmrtnog monarha. Širom sveta su danima odjekivale vesti iz kraljevske kuće, a među članove kraljevske porodice su zavirivali i bezmalo svi predstavnici sedme sile u Srbiji.

Neki od njih su podsetili i da je kraljevska porodica preotela naslovne strane još pre 50 leta. Elizabeta II je tada načinjala tek treću deceniju svog staža, ali je u tadašnjoj Jugoslaviji postala zvezda svih naslovnica.

Kada se sretnu ekskluzivni gosti i ekskluzivni domaćini

Godina je 1972., a jedna od najčuvenijih porodica pripremala se za posetu glavnom gradu Federacije. Poziv joj je pre toga uputila jedna od najčuvenijih figura bivše Juge, Josip Broz Tito.

Kraljici Elizabeti, kako je i sama docnije rekla, bila je čast da prihvati poziv doživotnog predsednika i supruge mu Jovanke. Postojala je, doduše, i jedna caka: bio bi to prvi put da engleska kraljica upriliči posetu nekoj od socijalističkih zemalja na istoku Evrope.

Pojedinim njenim sunarodnicima, pa i medijima u Ujedinjenom Kraljevstvu, kraljičina odluka nije sasvim bila po volji. Međutim, tim pre je njen dolazak dobio na težini i u svetskim okvirima. Na to se potom osvrnula i sedma sila – pisalo se kako je kraljica za svoje domaćine imala samo reči hvale. Oktobra te godine, sa suprugom i majkom pošli su i princ Filip, vojvoda od Edinburga i princeza Ana. U Beogradu su ih, tačno u podne, na aerodromu dočekli Josip i Jovanka Broz.

Dan u znaku svečanosti

U štampi je, razume se, ostalo prostora i za usputne detalje, mada u ovom slučaju ni sitnice nisu mogle da promaknu. Reporteri su skenirali kraljičinu odevnu kombinaciju, obaveštavajući čitaoce o njenom plavom šeširu i plavom vunenom mantilu sa belim pojasom. Kraljevska porodica je, pak, bez mnogo ustezanja izrazila iznenađenje: osim predsednika i njegove supruge, nisu očekivali da ih u Beogradu dočeka toliko okupljenog sveta.

Zvanično, Elizabeta II je u Jugoslaviji planirala da provede četiri dana – od toga dva u Beogradu, gde je pohvalila domaćine koji su pomno vodili računa o najsitnijem detalju.

Zvanično je povodom kraljičine posete valjalo upriličiti i prikladan govor. Josip Broz je u znak dobrodošlice podsetio da je celom svetu u tom trenutku potreban mir, a paljba koja je odjeknula gradom, kada su zagrmeli topovski plotuni, beše i glasniji deo ceremonije dočeka. Mada je i ovom prilikom valjalo ispoštovati protokole poput pozdrava članovima delegacija, britanskoj kraljici, činilo se, ipak nije bilo samo do podrazumevanih formalnosti.

Kraljevski zvanična šetnja Beogradom

Da je Elizabetina poseta podigla veliku prašinu svedoči i „pratnja“ koja se okupila duž kolovoza sve do Belog dvora na Dedinju. Titu i Jovanki u jednom, a kraljici sa kćerkom i suprugom u drugom automobilu, mahali su Beograđani noseći zastave dve zemlje. I dalje je vladala formalna atmosfera, tim pre što je za Elizabetu II najpre organizovan obilazak Avale.

Bilo je pored toga još štošta za videti i posetiti: kod spomenika Neznanom junaku kraljica je položila venac, obišla Vojni muzej na Kalemegdanu i Park prijateljstva na Novom Beogradu. Potom je vencima na Novom groblju okićeno i Britansko ratno groblje. Dok je Elizabeta stigla da poseti i Beogradski Univerzitet, njena kćerka, princeza Ana, našla se u obilasku Tašmajdana i Doma omladine.

Upamtila je cenjena gošća i da iz kraljevske porodice nije jedina posetila Beograd. Pedesetak godina ranije, prestonica je dočekala Elizabetinog oca i majku, te je i ona bila „naročito srećna što se nalazi ovde sa svojim suprugom i ćerkom“.

Kraljica je te reči izgovorila u ime zahvalnosti – naime, pošto je vencem ukazala čast Neznanom junaku, od tadašnjeg gradonačelnika Branka Pešića primila je zlatnu plaketu grada Beograda. Za odlikovanje nije uskraćen ni princ Filip, i to Ordenom jugoslovenske velike zvezde. Kao što bi to i priličilo, kraljevski je zazvučala i Elizabetina „najtoplija zahvalnost na gostoprimstvu“, uz želju Beograđanima za „sve veću sreću i napredak“.

Zdravica, golf i pomorandže

Za sedmu silu sa Ostrva, koja isprva nije sasvim pozdravljala Elizabetin dolazak u Beograd, njena odluka je demantovala i stavove da državnici dveju država, zarad međunarodnog prijateljstva, moraju deliti i političke svetonazore. U međuvremenu, za goste je u Beogradu priređena svečana večera. Formalnosti su se i dalje poštovale, pa su kraljica i Josip Broz nastavili najpre zdravicom, a potom i prijemom za britanski kraljevski par u Saveznom izvršnom veću – današnjoj Palati Srbija.

O tome se izveštavalo i u Londonu, odakle je „Politikin“ dopisnik ispratio publicitet koji je kraljičina poseta dobila na Ostrvu. Britanci su je ocenili kao „jedinstvenu“, pa i Jugoslaviji nadenuli epitet „jedinstvene zemlje“. Ipak, govoriće se kasnije i o Elizabetinim neslužbenim manirima. Iza kraljevskog držanja i strogih protokola, nije mogla da promakne ni kraljičina neformalna strana.

Nju je pokazala igrajući golf sa Josipom Brozom, stigavši usput da se ogluši o nekoliko kraljevskih pravila. Elizabeta, naime, do tada nije davala saglasnost da se nađe na fotografijama za vreme obroka, pa je bilo do tada neviđeno – a pogotovo pred objektivima – da je sa predsednikom Jugoslavije podelila pomorandžu. „Opuštena“ i „neobična“, kako je kraljičinu posetu prepričavala sedma sila, dobila je još neobičniji ton kada se u celu priču umešala armija žaba.

Foto: 011info

Zbog čega je utihnuo žablji hor?

Kreketavi vodozemci, i to na hiljade njih, obitavali su u to vreme u okolini Belog dvora. Međutim, Josip Broz, inače domaćin koji je poveo računa i o najsitnijem detalju, izdao je nalog vojsci da sve žabe moraju biti „iseljene“ zarad kraljičinog mirnog sna. Idućeg jutra ga je dočekala neočekivana Elizabetina primedba: mada joj je u Belom dvoru bilo izuzetno prijatno, bila je ponešto iznenađena odsustvom žaba.

Josipu Brozu je potom objasnila i da je odrasla slušajući njihovo opuštajuće horsko „pevanje“. Domaćinu nije ostalo izbora: opozvao je svoju naredbu, te su vojnici, iako su ih upravo preselili, počeli misiju ponovnog doseljavanja žaba kraj Belog dvora. Za to vreme, formalno-neformalan Elizabetin dolazak u Beograd je i dalje zaokupljao reportere jugoslovenske štampe. O kraljici se tog 17. i 18. oktobra 1972. naširoko i nadugačko pisalo, a Elizabeta je svoju posetu nastavila nešto zapadnije od Beograda. Od Zagreba, i Podgorice (a tada Titograda), britanska porodica je obišla još i Dubrovnik i Brione, da bi se sa Pulskog aerodroma nakon 4 dana vratila u London.

5 decenija kasnije, ovdašnja štampa je ponovo preplavila naslovnice – ovoga puta, vešću o kraljičinoj smrti. U svemu tome, još jedan se detalj provukao kroz redove. Ni sama kraljica Elizabeta nije uspela da obori rekord najvećeg broja zvanica na posmrtnoj povorci, jer je u tome prvo mesto ipak zadržao Josip Broz.