Između niza plakata koji pozivaju Beograđane u teatar i jednog sivkastog solitera, smestila se naizgled skromna kuća na sprat. Ko nije mnogo upućen, pomislio bi da zdanje kraj Ateljea 212, s njegove leve strane, može biti delom pozorišnog kompleksa. U tome ga, doduše, demantuje fasada koja mu bar približno otkriva godine. Od teatra broji ravno 60 leta više, a iza zidova krije decenijske svedoke srpske istorije.

Umalo je, kad se teatar sredinom prošlog veka spremao da primi prve posetioce, mogla biti srušena. Ustala su tada prestonička imena intelektualne elite, izvestivši o tome gospodina Jovana Sekulića. Direktor tek osnovanog Zavoda za zaštitu spomenika kulture učinio je sve da to spreči. Zahvaljujući njemu, kuća u Svetogorskoj 17 (tada ulici Lole Ribara) i dalje je "produžetak" jednog od najpoznatijih prestoničkih teatara.

Kao spomenik kulture od visokog značaja, 1961. godine je postao prva zaštićena kuća u Beogradu. To nije bio prvi put da su ga zadesile pretnje: iako opustošen i na meti pljačkaša, ipak je pregrmeo i Veliki rat. A kao dom jednog od najistaknutijeg našeg diplomate i državnika, tokom decenija se nagledao i drugih dešavanja. Bilo je među njima za istoriju presudnih, ali i onih koji su ustupili podijum nekoj novoj muzičkoj modi. Riznica mu je skrivana u zazidanom podrumu, i pritom je od 2009. godine jedini ovdašnji član Evropskog udruženja istorijskih kuća.

Foto: Wikipedia / Beogradsko nasleđe

Jevrem Grujić – ko je bio otac srpskog liberalizma?

Beše sredina 19. veka kada je Jevrem Grujić, tada sekretar Svetoandrejske skupštine, izdejstvovao da Narodna skupština dobije prvi zakon. Tada su u Srbiji zvanično udareni temelji moderne demokratije. Zaslugom sekretara Grujića, državno kormilo usmereno je ka savremenoj Evropi.

Tim pre što je u vladi kneza Miloša bio na važnim i visokim pozicijama: u Ministarstvu pravde, Velikom sudu i Ministarstvu spoljnih i unutrašnjih poslova. Kao poslanik je proputovao Carigrad, London, Brisel i Pariz. Ali, "parizlija" je bio još od studentskih dana: kao prva generacija studenata Sorbone sa državnom stipendijom, Grujić se kretao među mladom, građanskom intelektualnom elitom. Preko nje je evropska kultura 19. veka dospela u Srbiju, i već tada je Grujić težio liberalnoj struji. Dar za diplomatiju, pak, poveo ga je u korak sa presudnim političkim zbivanjima u zemlji.

Rečju, nije ga mimoišao gotovo nijedan važan društveno-politički događaj 19. veka. S pravom ga istorija ga navodi kao jednog od najznačajnijeg državnika svog vremena. Kad je 1895. godine preminuo, Beogradu je ostavio spratnicu u Svetogorskoj 17., a ona više od veka čuva svu istoriju koju je tadašnja prestonica videla.

Istorija jednog naroda čuvana generacijama

Dom Jevrema Grujića jedan je od prvih privatnih muzeja u Beogradu. Da bi sačuvali nasleđe generacija, o njemu se brinu potomci uvaženog diplomate.

Više od 400 eksponata neprocenjive vrednosti dostupno je i očima beogradske javnosti. Svaki sačuvani predmet nosi pokoji trag ne samo iz života Grujićeve porodice, već i jednog od značajnijih perioda beogradske i srpske istorije.

Ipak, Jevrem Grujić je imao drugačiju zamisao. Kuću na sprat podignutu 1896. godine namenio je kćerki Mirki Grujić – dvorskoj dami kraljice Marije Karađorđević, kasnije i predsednici Kola srpskih sestara. Arhitekta Milan Kapetanović, i sam školovan u Evropi, zamislio je Grujićev dom u duhu francuskog neobaroka i neorenesanse. Jedinstvenu crtu dodao mu je Domeniko D’Andrea, italijanski majstor dekorativnog slikarstva. Tretmanom zidova kao podloge za freskoslikarstvo, nastao je unikatan primerak u prestoničkoj arhitekturi. Otud se još više suprotstavlja neposrednom okruženju Starog grada i zdanjima koja nose savremeniji pečat. A iza unikatnih zidova – fragmenti istorije raznovrsni po načinu na koji pripovedaju o životu nekoliko generacija Grujića. Od porodičnog i (beo)gradskog, do nasleđa čitavog naroda. Oni najbolje i pamte kako su živeli Beograđani iz visokog staleža.

Pročitajte i nastavak...

Dom Jevrema Grujića - Svetogorska 17, diplomatsko jezgro starog Beograda