Nedaleko od jednog zaboravljenog raja, kada se od istog pođe ka Trgu republike, smestio se deo varoši koji je takođe u davno vreme podsećao na raj. U imenu nosi značenje vrta, a pre jednog i po veka nalikovao je i susednoj mu bašti.

Tu gde je danas Kopitareva gradina, nekada se zelenelo polje vinograda. Kada se u ovaj kraj počela doseljavati prestonička elita, stabla vinove loze su zamenile građanske rezidencije. Zbog toga i dalje odiše duhom starog Beograda – ni poznati Beograđani nisu mogli živeti u bilo kakvim kućama. Njihovi domovi su bili oličenje starogradske arhitekture, zbog čega su i ostale prepoznatljivi uzori urbanog jezgra.

Foto: N. Radovanović

Moderna „bašta“ umesto starih vinograda

Pre nego što će ih zameniti fasade akademskog stila, o vinogradima je brinuo gospodin po imenu Mihailo Jovanović. On ih je i zasadio, a bio je inače mitropolit pravoslavne crkve. Zato je ceo kraj dobio ime Mitropolitova bašta. Prva zgrada u njemu izgrađena bila je Prva varoška bolnica.

Inicijativu za to je dao knez Mihailo Obrenović. Godine 1868., na broju 19 u tadašnjoj ulici Džordža Vašingtona, našla se zgrada koja je još tih godina bila jedan od najznačajnijih primeraka romantizma. U nju su se tada uselili ugledni medicinari iz zemlje i inostranstva, što beše veliki korak u razvoju lekarske praske u Srbiji.

Prva varoška bolnica pokrenula je i dinamičniju izgradnju ovog kraja. Mada je plan njegovog uređenja postojao i ranijih godina, Beograđani su počeli da podižu privatne kuće na izmaku 19. veka. To je ubrzalo i urbanizaciju koja je većim delom realizovana do početka Prvog svetskog rata.

U međuvremenu, od nekadašnjih vinogradskih zasada je do 1905. godine nastalo isparcelisano zemljište. Dve godine kasnije, na mestu Mitropolitove bašte je izgrađen trg, a oko njega su, umesto vinove loze, „rasli“ biseri beogradske arhitekture.

Foto: N. Radovanović

Stecište elite i prve građanske rezidencije

Prve decenije 20. veka načinile su od Kopitareve gradine pravo elitno naselje. Jedna od najčuvenijih kuća u susedstvu, u Hilandarskoj ulici br. 7, ujedno je i najstarija.

Prvi put su je septembra 1878. godine pomenule „Novine serbske“. Vlasnica kuće, izvesna Sofija L. Ivanović, obznanila je u oglasu da traži stanare. Devet godina kasnije, kuću sa bašticom i dugačkim dvorištem pazario je Laza Lazarević.

Iz nje je vodio privatnu lekarsku praksu sve dok ga 1890. godine nisu pobedile iscrpljenost i tuberkuloza. Njegova supruga i deca su još neko vreme proveli u kući, a do 1912. godine je završila u rukama Palilulske štedionice.

Iako je fasada u međuvremenu pretrpela prepravke, kuća slavnog lekara spojila je renesansni i srpsko-vizantijski stil. Danas se nalazi i među jednim od spomenika kulture grada. U kući je smešteno Dečje odeljenje Biblioteke grada, koje posećuju mališani – kako mlađi, tako i oni stariji – iz celog Beograda.

Odmah u susedstvu, 1905. godine je sagrađen i porodični dom Jovana Cvijića. Poznati naučnik je živeo na broju 5 u ulici Jelene Ćetković. Osim što je imala poznatog stanara, ova kuća je i jedan od najznačajnijih primera akademskog stila. Kako je Cvijić sa posebnim interesovanjem proučavao predele Šumadije, Hercegovine i Bosne, ovim pejzažima je inspirisana i dekoracija u odajama njegovog doma.

Na istoj adresi danas „stanuje“ Muzej posvećen velikom naučniku. Od njegovih „ukućana“ su, pak, ostali predmeti koji svedoče o životu i naučnom radu Jovana Cvijića.

Foto: N. Radovanović

Vredni neimari starog Beograda

Pored velikih imena nauke, u Kopitarevu gradinu su se u osvit 20. veka doselili i drugi važni žitelji prestonice: političari, ministri i gradski oci. Na parcelama su nicala i zdanja vodećih arhitekata tog vremena, a među njima je bila i prva dama arhitekta u Srbiji, Jelisaveta Načić.

U društvu neimara koji su gradili Kopitarevu gradinu je bio i Milan Antonović, rođeni Beograđanin. Tada jedini „privatnik“ u gradu – odnosno, arhitekta van državne službe – Antonović je nekadašnje vinograde zamenio stilovima bečke secesije, renesanse i akademizma. Njegove fasade su ponele slobodniji arhitektonski manir, a 1907. godine je projektovao, osim svoje, i kuću svog brata Dragoljuba.

Obe su se našle u neposrednom susedstvu doma Laze Lazarevića, u Hilandarskoj ulici na brojevima 9 i 11. Iste godine, Kopitareva gradina je dobila i svoj najcentralniji deo: na mestu kuće mitropolita Jankovića, uređen je trg na koji se naslanja istoimena ulica. Tih godina je Beograd počeo rasti i po broju stanovnika, pa se i trg uklopio u ambijent u kome su nicale porodične kuće.

Ceo kraj će kasnije biti nazvan po ovom trgu. Zvanično, Mitropolitova bašta je preimenovana 1924. godine, a ime duguje saradniku Vuka Karažića i čuvenom slavisti Jerneju Kopitaru. I dalje je to bila „bašta“ (gradina), s tim da su oko nje iznikle građanske rezidencije kojima Stari grad duguje karakteristični ambijent.

Foto: N. Radovanović

Komadić urbanog raja sred užurbane metropole

Sa novim imenom, bašta u blizini one botaničke jasno je omeđena okolnim ulicama. Od Radio Beograda do Varoš kapije i nešto niže od ovog dela, Kopitarevu gradinu je okružilo šest ulica: Džordža Vašingtona, Hilandarska, Šafarikova, Ulica Đure Daničića i Jelene Cvetković, kao i Bulevar despota Stefana. Njen najušuškaniji deo je do danas ostao trg, dok urbana celina oslikava autentični ambijent starog Beograda.

Kao i ostatak prestonice, Kopitareva gradina se intenzivnije počela graditi posle Velikog rata. Nakon Drugog svetskog rata, u njoj je sagrađeno još više spratnih kuća. U međuvremenu je ovaj deo, kao istorijsko i kulturno dobro, 1968. godine došao pod zaštitu grada.

Tako je i većina rezidencija svih ovih godina ostala na istom mestu. U nekadašnjoj Prvoj varoškoj bolnici danas je, između ostalog, smešteno i jedno od odeljenja Muzeja nauke i tehnike. U njoj se nalaze i prostorije Srpskog lekarskog društva, koje takođe ima svoje odaje sa muzejskim eksponatima. Od antičkih do savremenih dana, ovi artefakti svedoče o najrazličitijim ljudskim boljkama i otkrivaju istoriju medicine u Srbiji.

Foto: N. Radovanović

Koja su najčuvenija zdanja starograđanske bašte?

Osim lekara, gradskih otaca i čuvenih arhitekata, u Kopitarevoj gradini živeo je i cenjeni jugoslovenski vajar Petar Palavičini. U međuvremenu su se istaknutim arhitektama u projektovanju pridružili i inženjeri.

Jednom od najlepših rezidencija smatra se i kuća Petra Putnika. Na adresi Đure Daničića 10, inženjer Putnik je 1910. godine sam kosntruisao porodičnu kuću. Kuriozitet je da je u pitanju i jedna od prvih – time i najstarijih – u čijoj gradnji je upotrebljena ojačana betonska konstrukcija. U to vreme je u Beogradu postojao još samo jedan takav objekat, zgrada Beogradske zadruge na Savamali.

Osim raskošno doterane fasade, ova se rezidencija izdvojila i po oslikanim ženskim figurama sa maskama. Po tome je bila jedinstvena u celom tadašnjem Beogradu. Iako je rekonstrukcija započeta 2018. godine, kuća je tokom proteklih decenija ostala bez većeg broja ornamenata.

Mada je decenijama bila i zapostavljena, pred njom su se okupljali i reditelji kultnih jugoslovenskih filmova i TV serija. Pre nekoliko godina, u Kopitarevoj gradini je postavljen i spomenik lingvisti po kome je dobila ime. Pored toliko istorijskih spomenika koji svedoče urbanizaciji prestonice, u ovom „urbanom vrtu“ se nalazi još jedna od „poznatih“ zgrada: u njoj su stanovali Popadići iz kultne serije „Bolji život“, a nebrojene reprize su ovekovečile i ovu sivu fasadu.