Iako je s kraja 19. veka trg koji danas nozi naziv Studentski trg, već postao svojevrsni prestonički toponim, uskoro će se pojaviti gospodin koji je smatrao da onovremena organizacija trga nije sasvim prikladna. Jer, kako se to obrazovna ustanova poput Velike škole mogla naći tačno spram gradske pijace?

Kako je Studentski trg živeo s kraja 19. veka

Ovako se pred gradskim ocima zapitao Emilijan Josimović, tada prvi savremeni beogradski urbanista. Godine 1887. predložio je da se pijaca izmesti, ali će njegova ideja zaživeti tek deceniju kasnije.

Jer, uz otpor sa kojim se Josimović suočio, centar je još više oživeo kad je njime prodefilovao prvi tramvaj na „konjski pogon“. Tek par nedelja pred smrt, Josimović je sa čelnicima postigao dogovor da se deo pijace izmesti i na tom mestu izgradi park.

Isti je zvanično otvoren 11. maja 1897. godine. Na isti dan u njemu je postavljen i spomenik Josifu Pančiću. Po skulpturi vajara Đorđa Jovanovića ceo kraj će kasnije poneti naziv Pančićev park, a 1914. godine velikom naučniku pridružiće se bista Dositeja Obradovića.

Foto: Milena Arsenić

Sve do 1927. godine, Velika pijaca nastavila je svakodnevno okupljati veliki broj Beograđana. Gradske vlasti su po njenom zatvaranju postavile nekoliko manjih, doduše na izvesnoj udaljenosti od centra. Tako su Zeleni venac i Kalenić, te Jovanova i Bajlonijeva pijaca postale među prvim pijacama ondašnjeg Beograda.

I tada je bilo prostora da ceo trg dobije novi izgled, uz park koji će činiti njegov centralni deo. Arhitekta Đorđe Kovaljski bio je zadužen za projektovanje parka, i napokon, godine 1929. nekada rimski utvrđeni grad, a potom i najveća beogradska pijaca, počeli su dobijati izgled kakav poznajemo danas.

Foto: Digitalna Narodne biblioteka Srbije - Trg početkom 20. veka

Ulica najstarijih slojeva beogradske istorije

Od Kalemegdana pa do Slavije, Studentski trg zvanično je bio prvi u nizu centralnih beogradskih trgova. Taj niz su docnije „dopunili“ Trg Republike, Terazijski trg, Cvetni trg i, napokon trg na Slaviji. Vremenom su, međutim, Terazije i Studentski trg manje-više izgubili funkciju trgova. Uzevši oblik još jedne od centralnih gradskih ulica, Studenski trg postaje stajalištem autobuskih i većine trolejbuskih linija.

A on svakako ne bi bio ono što jeste i bez čuvenog Platoa Filozofskog fakulteta. Pre no što su se u Beogradu počeli graditi prvi hoteli, po varoši su u 19. veku bili raštrkani brojni hanovi. Među najvećima tada je bio Turski han, čije mesto će u narednom veku zauzeti pomenuti Plato.

Gradnja Filozofskog fakulteta, pak, u planu je bila od 1964. godine. Za lokaciju je odabrano mesto nekadašnjeg hotela „Grand“, a pobedu je na konkursu odneo predlog mladog Svetislava Ličine. Deceniju kasnije, spajanje nove zgrade fakulteta sa starom ostavilo je i jednu čistinu između Knez Mihajlove i Studentskog trga.

Do današnjih dana, ovaj Plato je među omiljenim mestima Beograđana za sastajanje i druženje. A pored Filozofskog, na trgu su se našla još tri prestonička fakulteta: Filološki, Geografski i Prirodno-matematički. U Kapetan Mišino zdanje u međuvremenu se uselio Rektorat Univerziteta u Beogradu, dok se kompleksu istaknutih ustanova pridružila i Zadužbina Ilije M. Kolarca.

Zauzevši prostor između Vase Čarapića i Uzun Mirkove, Studentski trg prešao je put od antičkog lokaliteta do sediša visokog obrazovanja. Vreme koje se na njemu iznova taložilo načinilo ga je jednom od najstarijih urbanih gradskih zona. Koliko bi još slojeva bilo otkriveno da su arheolozi „zagrebali“ nešto dublje, verovatno je i dalje nedorečeno – ipak, sve što ga čini mestom neprocenjivog kulturno-istorijskog značaja ostaće trajno ugravirano pod pločnicima Studentskog trga.