Iskusiti metropolu kada se spusti noćna zavesa, doživljaj je vredan prepričavanja. Sredinom šezdesetih godina prošlog veka Beograd je polako, ali sigurno počeo da se otvara turistima. Najpre letnjim turama “Beograd danju”, a potom i noćnim. Dok po danu nije bilo pokuda stranih posetioca, isto se ne može reći i noćno razgledanje grada.

Domaći “Putnik” za svetske putnike

Plan da se inostranim gostima ponudi oblizak glavnog grada pod okriljem noći skovalo je Akcionarsko turističko društvo “Putnik”, koje je bilo prva turistička agencija na ovom tlu, sa sedištem u ulici Dragoslava Jovanovića još samog osnivanja 1923. godine.

Godinu dana ranije, 1964. godine, “Putnik” je na leto uveo turu “Beograd danju”, sa izletom na Avali. Kada je ta generalna proba uspela, došao je na red na noćno obilaženje, za šta su bili uposleni specijalni autobusi, koji su se nalazi u vlasništvu ove turističke agencije.

Znamenitosti pod velom tame

Sa polaskom od 20.30, autobusi su kretali sa Trga Republike tri puta nedeljno. Premda je razgledanje bilo namenjeno strancima, ništa nije sprečavalo da se istima pridruže Jugosloveni. Naravno, tarifa nije bila ista. Naime, inostrani turisti sa plaćali 6 dolara - da, ondašnja zemlja se ravnala prema dolaru; dok je ceh za naše građane bio 3.700 dinara.

U proseku 18 sedišta je bilo okupirano u dotičnim autobusima, ali verovalo se da bi taj broj bio i te kako veći kada bi “Putnik” bio tručnicu odvažniji. Zaposleni u ovoj agenciji doslovno nisu smeli da dopuste da trasa obuhvata, recimo, posetu Kalemegdanu zato što bi u tom slučaju svi turistima morali da izdele baterijske lampe kako se isti ne bi stropoštali. 

Zašto? Zato što je tvrđava bila osvetljena otprilike koliko i za vreme Turaka. Jarki reflektori su, takođe, zaobišli i Sajmište, pa je glavna atrakcija bio Novi Beograd, koji je noću zbilja odavao dojam velegrada. 

Istini za volju, teret rasvete znamenitosti grada ne bi trebalo da ide na dušu turističkoj agenciji, već nadležnim institucijama, koje nisu dale svoj doprinos da Beograd noću izgleda dojmljivije i privlačnije.

Bekrijanje na srpski način

Nakon posete levoj strani obale Save, usledio bi povratak u stari deo grada, te prolazak pored podjednako zamaračene Letnje pozornice na Topčideru i na kraju gošćenje u restoranu “Košuta” u Košutnjaku. Tamo bi ih sačeka banket, upriličen specijalitetima karakterističnim za naše tlo. 

Ugođaj bi upotpunio poseban program narodnih pesama i igara. Ipak, vrhunac večeri bi svakako bio trenutak kada bi orkestar zasvirao “moravac”. Po običaju, strane goste nije trebalo nutkati, oni bi jedva dočekali da se uhvate u kolo i igraju sve dok im noge ne otkažu poslušnost ili vodič ne proglasi fajront.

Oko 23.30 na red bi došao povratak u hotelske sobe i postelju i to preko Dedinja. Kome je bilo do bančenja, “Putnik” bi organizovao prevoz taksijem do eminentnijih barova, poput “Lotosa” ili “Kristala”, koje je krasio svojevrsan program.

Zamerke sa malim “z”

U premijernoj sezoni razgladanja Beograda noću stranci su uglavnom nisu imali veće pokude na račun prestonice, te su bili zadovoljni onim pruženim. Kada bi došlo do iznošenja zamerki, one su se ticale puteva, za koje je zaključeno da nisu bili u najboljem stanju. 

U nadolazeći godinama “Putnik” proširio svoju turu obilaska Beograda noću, što je naišlo odobrenje posetioca “sa strane”.