Otkad je škole, letnji raspust je vazda bio rezervisan za brčkanje na moru ili ludorije na selu kod bake i deke. No, uvek je bilo beogradskih mališana koji su silom prilika bili “zarobljeni” u gradu, a šta sa njima je pitanje koje je prvi put postavljeno sredinom pedesetih godina prošlo veka. Kako klinci i klinceze ne bi povilenili i u potpunosti izludeli svoje roditelje, izvesno društvo sa Neimara je došlo da ingenioznu ideju - napraviti prvo letnje zabavište u Beogradu.

Združenim snagama za dečje zabavište

Pred leto 1956. godine plan o izgradnji prvog letnjeg dečjeg zabavišta u Beogradu počeo je da se kuje u Društvu prijatelja dece opštine Neimar - tek dogodine se ova opština spojila sa opštinom Istočni Vračar i delimično opštinom Terazije, oformivši 1. januara 1957. godine ono što danas poznajemo i prepoznajemo kao Vračar. Međutim, nisu mogli sami da otelotvore tu zamisao, pa su u pomoć pozvali koga drugog negoli komšije - Pionirski dom “Kozara”.

Združenim snagama su prešli sa reči na dela. Čelnici Neimara dali su im odrešene ruke da u Karađorđevom parku izgrade zabavište. Sa letnjim raspustom na vidiku, brže-bolje su se prionuli na posao. Tlocrt zabavišta je uključivao bazen sa tuševima, plato za sunčanje, teren za rukomet, kao i klasične dečje sprave za igranje, poput klackalica i ljuljaški. U slučaju velike žege i želje dece da se igraju u zatvorenom, Pioinirski dom je ustupio svoje prostorije, koje su bile odmah nadomak gorepomenutog parka, gde su malci imali na raspolaganju šah i druge društvene igre.

Pod budnim okom vaspitača

Kako bi igranka protekla u najboljem redu, bili su angažovani školovani vaspitači. Oni su, takođe, vodili računa o dobu, odnosno gledali su da program zabave bude prilagođen uzrastu dece. Ali, to je nije bilo sve - u razmišljanju se išlo čak dotle da je unajmljen student Instituta za fiskulturu, preteče današnjeg DIF-a, koji je bio zadužen za obuku malih neplivača.

Datum 15. jul 1956. godine ostao je zabeležen u istoriji Neimara, ali i Beograda, kao dan kada je otvoreno prvo letnje dečje zabavište u gradu. Koliko od ranih jutarnjih časova, držeći za ruku roditelje, dečica svih dobi su napravila red kako bi ušla u svet letnje čarolije i igranke bez prestanka.

Nicanje zabavišta poput pečuraka

Ubrzo su ostale opštine počele da slede primer svog suseda. Prvi je Stari grad povukao potez, organizajući zabaviše na Kalemegdanu, nedaleko od Zoološkog vrta, gde su već postojale ljuljaške i igralište sa peskom. Nedugo zatim niklo je nekoliko ovakvih objekata, koji su preko noći postali glavni letnji kutak za decu koja nisu imala kuda da idu preko raspusta.