Moglo bi se reći da je jedna od pasija kneza Miloša bila izgradnja dvorova. Samo u Beogradu je tokom svoje dve vladavine sazidao ili obnovio čak pet ovakvih zdanja. Čuli ste svakako za onaj na Topčideru, kao i za Konak kneginje Ljubice nadomak Kalemegdana. Možda znate i da je na mestu današnje zgrade Patrijaršije bio njegov prvi konak u Beogradu, a danas se pod temeljima Novog dvora nalaze ostaci njegovog prethodnika zidanog za potrebe kneza Mihaila i njegove Julije.

Ostaje još pitanje petog, ali ovo zdanje, iako glamurozno za svoje vreme, danas ne možete naći na mapi Beograda. Jedini njegov trag danas je jedan amam, ili "po naški" – kupatilo, okruženo zgradama ministarstava i Finansijskim parkom. 

Beg na periferiju od turskih topova

Sloboda od otomanske vlasti stečena početkom četvrte decenije XIX veka značajno je uticala na razvoj Beograda kao varoši. Obaveza Turaka da se u kratkom roku isele iz Kneževine Srbije bila je pogurana i od strane Miloša koji je šakom, kapom i ponekad uz „prijateljsko ubeđivanje“ delio polja pod šašom i šumom izvan granica nekadašnje beogradske varoši. Za kratko vreme nicale su zgrade najvažnijih državnih institucija, građene pod budnim okom državnog neimara Hadži Nikole Živkovića.

Tako je već početkom tridesetih nadomak Kalemegdana nikao Konak kneginje Ljubice, a kao sklonište od žene i turskih topova sa tvrđave knez je sagradio konak u Topčideru.

Negde na pola puta, uz još prašnjav Topčiderski drum, na obodu Abadžijske četvrti, odlučio je knez da sagradi dvor za sinove Milana i Mihaila. Za razliku od drugih projekata, ovaj je zamišljen kao impozantno zdanje u nešto evropskijem duhu. Smatra se da je izgradnja Miloševog dvorca ili, kako su ga stariji Beograđani zvali, Kneževog dvora u početku, 1829. godine, poverena pančevačkom arhitekti Konstantinu Radotiću. Ipak, uslediće niz unutrašnjih problema, kao i stalna previranja sa Turcima, te će izgradnja zdanja početi tek pola decenije kasnije, 1834. godine ali ovaj put po projektu slovačkog građevinskog inženjera Franca Jankea.

Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" / "Beogradske opštinske novine", 1939, screenshot

Dvor koji to nikada nije bio

Zamišljeno je da na prostranom imanju koje se prostiralo između današnjih ulica Kneza Miloša, Nemanjine, Admirala Geprata i Sarajevske bude izgrađen novi, moderni dvor. U blizini su već građene zgrade Državnog sovjeta, Glavna kasarna, te Velika pivara (u vlasništvu Ljubice, doduše, ali znalo se ko je bio finansijer). Plan ovog jednospratnog zdanja, građenog po ugledu na bečku carsku arhitekturu, nije sačuvan, ali se sa retkih fotografija s početka 20. veka može zaključiti da je kneževa želja da zdanje ima veliki broj odaja (24, da budemo precizni) bila ispunjena.

Posebnu zanimljvost činio je balkon koji se nalazio u sobi koja je, verovatno, bila namenjena za zvanične prijeme. Danas uobičajni deo stambene arhitekture bio je u to vreme poseban luksuz, prvi put viđen na zgradi Đumurkane. Posebna pažnja posvećena je i unutrašnjosti, koja je umesto dotadašnjih turskih sofri i divana uređena u savremenom stilu.

Uz dvor su sagrađene i prostorije za poslugu, konjušnice, i potrebe ekonomata. Ukusno osmišljen park u engleskom stilu bio je pravi ukras dvora, a pristup dvoru i parku bio je ograničen visokom ogradom čiji se delovi i danas mogu videti u ulici Admirala Geprata.

Za potrebe porodice, a po zahtevu kneginje Ljubice, Hadži Nikola Živković gradi i prostrani amam, koji je umesto obaveznog bazena imao zasebna korita, praktično kade za kupanje koje su uzidane u zidove amama. Svaka od njih imala je česmu sa zasebnim dotokom vode.

Izgradnja Kneževog dvora završena je 1837. ili 1838. godine, ali nikada nije dobila svoje uvažene stanare. Naime, posle burnih unutrašnjih previranja, Miloš Obrenović po prvi put odstupa sa trona juna 1839. godine. Nasleđuje ga stariji sin Milan koji je vladao tek 26 dana. Naposletku, na presto po prvi put stupa knez Mihailo.

Usled burnih političkih prilika, dvorac će biti na raspolaganju novom knezu tek neke tri godine. Neki istraživači smatraju da je za ovo kratko vreme dvor ipak odigrao važnu ulogu – u njemu je verovatno 1841. godine održan prvi javni bal u Srbiji.

Posle sloma Obrenovića i dolaska kneza Aleksandra Karađorđevića, dvor je 1842. godine ustupljen rastućoj u državnoj službi za smeštaj raznih ministarstava i drugih državnih organa. 

Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" / "Beogradske opštinske novine", 1939, screenshot

I na kraju ostade samo amam

Funkciju administrativne zgrade nesuđeni dvor zadržaće i posle povratka Obrenovića na vlast. Naime, knez Miloš je svoje sigurno mesto našao u Topčideru, a knez Mihailo je više voleo skromniji smeštaj, te je najviše vremena provodio u Starom konaku. Ovaj običaj Mihailo je nastavio i posle očeve smrti kada Prestolonaslednikov dvor na Terazijama i dvor u Savamali ustupa državi. U ovaj potonji useliće se ministarstvo finansija, te će park oko njega poneti naziv Finansijski park. Takođe, ovo će postati i prvi javni park u Beogradu.

U narednim decenijama imanje Miloševog dvora biće dodatno izgrađeno. Prvo će malo više dvora, na uglu Kneza Miloša i Admirala Geprata biti izgrađena Vaznesenska crkva. Društvo joj od 1889. godine pravi i današnja zgrada Ministarstva finansija (nekada Državnog saveta), da bi posle Prvog svetskog rata na frontu prema Nemanjinoj bile izgrađene zgrade Vlade (bivše Ministarstvo finansija) i Upravnog suda (nekadašnje Ministarstvo građevine).

Zgrada Miloševog dvora u Savamali bila je jedna od žrtava nemačkog bombardovanja aprila 1941. godine. Posle rata, ostaci su porušeni a park proširen. Jedini ostatak dvorskog kompleksa danas je Amam kneza Miloša, koji je od 1948. godine pod zaštitom države kao spomenik kulture.