Za razliku od parodičnih argumenata sedme sile, pod asfaltom Makedonske ulice ostalo je daleko više od svakodnevnih akrobacija. Detalje je o tome zabeležila zvanična istorija, počev od naziva koje je ova ulica menjala u četiri navrata.

Prvi od njih beše Kastriotova ulica – ovako se zvala od 1872. godine, po zakletom protivniku Osmanlija, Đorđu Kastriotu Skenderbegu. Preimenovana je 1896., kada prvi put i postaje Makedonska. Nepunu deceniju nakon asfaltne presvlake, dobila je 1920. godine i naziv Poenkareova. To beše omaž tadašnjem francuskom predsedniku i velikom prijatelju Srbije u vreme Velikog rata, čije se ime potom selilo na table još nekoliko prestoničkih ulica.

Potom se od 1946. godine zvala Staljingradska: treći naziv je dugovala jednoj od najkrvavijih bitaka, kako u Drugom svetskom ratu, tako i u istoriji. Zadržala ga je svega 6 godina, jer joj se od 1952. vraća naziv koji nosi i danas.

Makedonskom ulicom kroz vekove: od saplitanja po rimskim „bunarima“ za blaženopočivše, do rute ka ozloglašenom izlazu iz grada

Smestivši se nadomak današnjeg Trga republike, Makedonska ulica je 2016. godine dobila još jedan, Trg „Politike“. Dok su im kancelarije bile u obližnjem Radio Beogradu, „Borbi“ i „Politikinoj“ palati, novinari su još decenijama unazad u ovom kutku razmenjivali glasine. Celom dužinom novinarskog trga bili su još i „Zora“, „Grmeč“, „Bohinj“, „Srpska kafana“, „Boka“, „Šumatovac“...

Teško da ih je po izlasku iz njih zaista spašavao asfalt. Pre će biti da je, osim kaldrme, prekrio i (pra)istoriju Beograda. A pre nego što su se duž nje saplitali nacvrcani boemi, današnjom Makedonskom su špartali i Vinčanski ljudi, a zatim Kelti i Rimljani. Njihove grobnice u obliku bunara su postavljene davno pre prvog asfalta, a do srednjeg veka su na ovom potezu tragove ostavili i Huni, Sarmati, Istočni Goti, Sloveni, Bugari i Ugari.

Kada je Srbijom zavladao despot Stefan Lazarević, Beograd 1403. godine postaje i prestonica srpske države. Već po njegovoj smrti Ugari ponovo uzimaju vlast, a otkako ga 29. avgusta 1521. osvajaju Turci, Beograd postaje oličenje orijentalne varoši. Osmanlijsku vladavinu su nakratko osujetili Austrijanci, dok je današnji Trg republike, uz Makedonsku ulicu, ostao na samoj periferiji.

U isto vreme, Makedonska je bila i na trasi samog ulaza u Beograd. Prolazilo se najpre kroz Stambol kapiju, koja je nakon ustanka Karađorđeve vojske postala zloglasni simbol turske odmazde nad srpskim narodom.

Neodgonetnuta enigma sa najstarijeg beogradskog asfalta

Beograd je najzad počeo menjati orijentalno ruho dolaskom na vlast kneza Miloša. Šireći se lagano ka Terazijama, ni Makedonska ulica više nije bila sasvim na periferiji. Do početka 20 veka kada je i prvi put dobila to ime, već je postala meka brojnih beogradskih kafedžija.

Mada je u to vreme prva bila pokrivena asfaltom, prvu „modernu“ zgradu dobila je između dva rata. Tačnije, prethodno je 1937. po drugi put asfaltirana, a iste godine se na njenom istočnom uglu uzdiže i prva višespratnica.

Stare, već nakrivljene straćare koje su dominirale Makedonskom ulicon otišle su tih godina u istoriju. Uto su i stariju arhitekturu počele da zamenjuju novije kuće. U međuvremenu se i Glavna pošta, iz stare zgrade Ilije Kolarca, seli nadomak Doma Narodne skupštine, a Makedonska postaje i stalna adresa prestoničke sedme sile. Kako su se za kafanskim stolovima odomaćili i umetnici, jedno je bilo sigurno – od satiričnog pisanja „Malog žurnala“ nekoliko decenija ranije, pripiti gosti su ostali među najčešćim prolaznicima.

Jedina zagonetka koja je odolela vremenu beše da li je zbog asfalta bilo i manje ugruvanih pijanaca.