Postoje u Beogradu mesta koja nisu samo obične gradske četvrti. Kada prošetate tim ulicama, pogled na okolne fasade daje izravan pogled na neki stariji Beograd – onakav kakav je mogao biti pre nego što se transformisao u užurbani, milionski grad. Čini se da vreme ni takvim četvrtima ne čini veliku uslugu. Podsetnik na starije dane bledi, eventualno vam prozor u njih otvaraju stare slike u kafanama.

Ali, postoje i mesta koja uporno pokušavaju da se usprotive takvom zaboravu. Uzmite za primer Skadarliju, kaldrmisanu ulicu u samom centru grada. Identitet prestonice je ovde i dalje čvrsto utkan u sve što se vidi golim okom. Za nekoga ko je prvi put u Beogradu, Skadarlija je najverniji susret sa „starom“ prestonicom. Za generacije starijih Beograđana, ona je simbol boemske filozofije života, koji stanuje unutar zidova starih kafana. A svaka od njih je našla mesto u istoriji Skadarlije, naročito ako je pomalo izašla iz standardnih kafanskih okvira.

Dvorište beogradske elite

Na adresi Skadarskoj 38 nije se – bar ne isprva – okupljalo samo zarad dobre kapljice. Stara kuća je, zapravo, imala dvorište, a ono je dospelo na velike ekrane još dok je domaća kinematografija pružala prve korake. Bio je tek početak 20. veka, a u tom dvorištu su 1910. godine nastajali kadrovi prvog srpskog igranog filma.

„Karađorđe“ je, tako, stavio ovu kuću na filmsku mapu Beograda. Naredne decenije su joj glede toga činile dodatnu uslugu. Daleko je to još bilo od kafane, ali je poznatih imena bilo na pretek. Sve sama kulturna elita tadašnjeg Beograda: glumac Milorad Gavrilović (zvali su ga Stari gospodin), pa Jovan Antonijević Đeda, pa glumica Marija Golubović-Cvetić, slikar Sava Todorović... Čak je i Tin Ujević svojevremeno živeo na ovoj adresi.

A dvorište? Pa, kada su se kamere odselile, redovno su svraćali poznanici i prijatelji poznatih stanara. Razgovarali su o umetnosti, o novim predstavama i knjigama, razmenjivali mišljenja i ideje. Kafana još nije bila na vidiku, ali jeste Drugi svetski rat.

Nije se moglo očekivati da će Beograd nakon toga ostati isti.

Presvlačenje, ali sa stilom

Dok su nove urbanističke vizije pretile da preoblikuju grad, nije se, naravno, ostalo samo na pretnjama. I te kako se videla razlika između prestonice pre i posle rata. Starije kuće su nestajale pred novim zgradama, čak je i Skadarlija mogla da poklekne pred novim vizuelnim identitetom.

Srećom, na vreme se umešao arhitekta Uglješa Bogdanović – sredinom ’60-ih godina, dohvatio se projekta koji je trebalo da sačuva lice Skadarlije. Iz njegove vizure, revitalizacija je podrazumevala da se autentični karakter četvrti ne menja, bez obzira što je namera bila da se prilagodi savremenom životu.

Radovi su, tako, započeli 1966. godine. Prvo obnova kaldrme, pa uređenje kućnih fasada, postavljanje fenjera i kandelabra, a najzad i pretvaranje čitave ulice u pešačku zonu. Skadarlija se otrgla nemilosrdnoj urbanizaciji, a nije zaboravljen ni kućerak na broju 38. Tu gde su nekada živeli Stari gospodin i Tin Ujević, postavljen je naziv – „Ima dana“.

Ime je znak

Nije slučajno odabrano baš to ime – u rečniku starogradskih pesama, pod tim nazivom se pevalo o sećanjima i uspomenama, o prolaznosti vremena. A Skadarlija je bio savršen kutak da ponese ovu simboliku. Kaldrma je spajala sadašnjost i prošlost, ali sa idejom da bude prepoznata kao kulturni i turistički pečat Beograda.

Kafana je otvorena 1969. godine, uz nekoliko nužnih izmena. Stanovi u prizemlju su spojeni, a zidovi novog lokala su oživeli portretima dobro znane elite i negdašnjih žitelja Skadarlije. Nije to podsećalo samo na kafanu, već i na svojevrsnu galeriju – poput omaža onima koji su ostavili traga u kulturnom životu grada.

Dobro je to procenio arhitekta Bogdanović još nekoliko godina ranije. U Skadarliju se slivalo i mlado i staro, ne samo odavde, već i izvan granica zemlje. Zauzvrat, baš tamo, izvan granica, pročule su se i priče o novoj kafani. Dakako, njen ugled je u Beogradu brzo ustanovljen, čemu je svakako kumovala činjenica da su za stolovima sedeli umetnici, književnici i glumci.

A onda su počela da dolaze i stvarno velika imena.

Kraljice i kraljevi, predsednici i „Nju Jork Tajms“

Ličnosti iz sveta kulture su tek deo podužeg spiska gostiju ove kafane. Pođimo samo od toga da je u Skadarskoj 38 viđena Đina Lolobriđida, kao i „grubijan“ mekog srca, Bert Lankaster.

S preke strane okeana, svratio je i američki predsednik Džordž Buš Stariji. A sa ove strane, ništa manje važne ličnosti visokog profila: Margaret Tačer, nekadašnja britanska premijerka, pa i sama kraljica Elizabeta II. Dodajmo i španskog kralja Huana Karlosa, mada se pričalo da je i drug Tito „upao“ jednom prilikom. I tako sve do američkog lista „Nju Jork Tajms“, koji je više puta pisao baš o kafani „Ima dana“. Vredelo ju je posetiti prilikom dolaska u Beograd, tako se čitalo sa ovih stranica.

Ipak, kafana je bila druga kuća prevashodno lokalnim boemima. Potonji su, doduše, imali brojne takve druge kuće diljem Skadarlije: Pavle Vuisić, Dragan Nikolić ili Momo Kapor, izbrojali su sate i sate uz starogradski melos. „Ima dana“ je legitimisala svoje mesto kao jedno od onih koje se ne zaobilazi.

Ali, (novo) vreme je donosilo nova pitanja.

Presvlačenje, po drugi put

Dok su se nizale generacije gostiju, poneki delovi boemskog kutka nisu ostali imuni na novi gradski sjaj. U prestonici koja je ubrzano dobijala novo lice, da li je uopšte bilo moguće sačuvati skadarlijski duh?

Bojazan nije bila neutemeljena, tim pre što je i kafana „Ima dana“ došla na radar zabrinute javnosti. Pričalo se da će biti obnovljena i ponovo otvorena. Cilj je, doduše, ostao manje-više isti kao i pre: da se sačuva „iks faktor“ zbog koga je i postala ono što jeste.

Zato je valjalo paziti baš na detalje poput starih portreta, ili kuhinje koju su Beograđani sada već poznavali u tančine. Dakako, i živa muzika je ostala deo te priče. Zadržati dušu kafane, makar i da su ranije uspomene – recimo, na njenu kinematografsku prošlost – mahom već izbledele.

Uostalom, ime joj govori sasvim dovoljno. Ima dana koji prođu, ali i onih koji se uporno otimaju zaboravu. A kafana u Skadarskoj 38 se ipak potrudila da stane na ovu drugu stranu.