Povremeno se među beogradskim ulicama nađe poneka koja i Beograđanima i onima sa strane unese pomalo zabune. Donedavno to beše i jedna smeštena u starom gradskom jezgru.

Da se iko našao s desne strane kolovoza i zapitao u kojoj je ulici, dobio bi odgovor da je dospeo u Hilandarsku. Da je kolovozu stajao sa leve strane, doznao bi da je to ulica Hilendarska. Samo jedan samoglasnik mogao je uneti malu pometnju. Ako bi, pak, smeteni pešak potražio i table sa imenom, činilo bi mu se da je dobio dva tačna odgovora.

Gde je onda došlo do zabune i da li bi slučajni prolaznik pomislio da (ni)je pitanju greška?

Ko je i kako pomešao samoglasnike

Odgovor na ovu nedoumicu seže do daleke 1872. godine. Tada je svoj naziv dobila i Hilandarska – odnosno, Hilendarska ulica, dvadesetak godina nakon što su se, od 1848., beogradskim ulicama i zvanično počela dodeljivati imena.

Međutim, na tabli je već tada stajao naziv Hilendarska. Pošto je nazvana po manastiru Hilandaru, očito je da se u imenu provukao i pogrešan samoglasnik. Ipak, Beograđani su taj naziv prihvatili, iako im je to „e“ često unosilo pometnju.

Sem toga, ova ulica je jedna od onih koje nikada nisu menjale naziv. Prolaznike je moglo zbuniti i to što su se oba naziva koristila u svakodnevnom govoru i u literaturi. Sve u svemu, pravilan naziv jeste Hilandarska ulica, otuda što je i manastir Hilandar, a ne Hilendar.

U međuvremenu je, pak, došlo do još jednog propusta. Naziv ulice je ispravljen polovinom ’80-tih godina prošlog veka, ali samo sa leve strane. Tu gde su brojevi neparni, našle su se i nove tablice s natpisom Hilandarska ulica. Greška se nehotice potkrala tadašnjem Republičkom geodetskom zavodu, te je s desne, parne strane ostao i „stari“ naziv.

Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" / "Sokolski zbornik", screenshot

Kratka šetnja kroz istoriju Hilandarske ulice

Već na samom početku ulice, polukružno se namestio jedan od najstarijih gradskih glasnika.Radio Beograd se u broj 2 uselio 1947. godine i zauzeo adresu među najzvučnijim betonskim stanarima Hilandarske ulice. Adresu je nasledio od nekadašnjeg Zanatskog doma, a ovaj od nekadašnje kafane „Dva bela goluba“. Zanatlije su se, pak udružile još pred Prvi svetski rat, želeći da pod jednim krovom okupe sve zanatske ustanove.

U međuvremenu, izgradnju je osujetio rat, pa je zgrada Zanatskog doma završena tek 1933. godine. Još tada je postala primer moderne gradske arhitekture, ali je u ovom kutku ulice otpočela i njena istorija.

Naime, u 19. veku, na mestu zgrade Radio Beograda, stajalo je nekoliko još starijih kuća. Vlasnik im beše Jovan Kujundžić, otac Milana Kujundžića Aberdara. Jovan je uz to bio tast Stojana Novakovića i sam po pozivu zanatlija, a od njegovih zgrada pružale su se i dve ceste.

Onu veću Beograđani danas znaju kao Svetogotrsku ulicu. Druga beše upravo ulica sa nehotice omašenim samoglasnikom. U to vreme je ovaj deo grada nazvan po Mitropolitovoj bašti, a ona je, pak, obuhvatala prostor na kom se nalazi Botanička bašta Jevremovac. Bašta se u drugoj polovine 19. veka prostirala ispod Hilandarske ulice, a na njenom mestu kasnije će početi da izrasta Kopitareva gradina.

Kada se prekoračilo u 20. vek, naselje je dobilo petnaestak prizemnih kuća i trg. Dominirali su stilom neorenesanse i neobaroka, a trg je okruživao i deo Hilandarske ulice. Kraj je nosio naziv Mitropolitova bašta sve do sredine 20-tih godina prošlog veka, a tih godina je ovde otvorena i nova kafana.

Foto: Milena Arsenić

Znameniti susedi i druželjubivi boemi

U okolinu Hilandarske ulice potom su stigli i ruski emigranti. Dok su sedeli za kafanskim stolovima novootvorenog „Letnjeg sada“, nekadašnji plac Kujundžića, sa sve starom kafanom, prodat je beogradskoj Trgovačkoj komori. Najpre sedište Zanatskog doma i Radio Beograda, od nekadašnje kafane su na zgradi ostale figure dva bela goluba.

Ovo je bilo vreme kada su Hilandarskom prolazili i viđeniji Beograđani. Pored Rake Drainca koji je stanovao u obližnjem hotelu „Grand“, boemi su se rado nalazili na uglu Hilandarske i Ulice Džordža Vašingtona – danas Vidinske ulice. Preko puta kuće Jove Ilića, redovno se navraćalo u kafanu „Kod sedam Švaba“. U ovom društvu bili su i pesnikovi sinovi Vojislav i Dragutin, dok je Đura Jakšić ukrasio vrata svojom slikom sa „sedam Švaba koji su hrabro atakirali na jednoga zeca“.

Od ’60-tih godina prošlog veka, i kafana je dobila novi naziv „Vidin-kapija“. Što se Hilandarske ulice tiče, na prelazu vekova njome se još gazilo preko turske kaldrme. Od uličnih svetiljki bila su svega tri fenjera: na početku, sredini i na kraju ulice. Ovde su u to vreme živela još neka poznatija imena: u blizini kafane, književnik Brana Cvetković u broju 34, u kući koje više odavno nema. Često je Hilandarskom prolazio i Jovan Cvijić, a živeo je u obližnjoj Kopitarevoj gradini.

Najslavniji od svih slavnih stanara

Iako duga svega 350 metara, Hilandarska ulica i danas pamti neke od svojih najpoznatijih stanovnika. Kuću na broju 7 kupio je 1887. godine Laza Lazarević i u njoj proveo poslednje dane. Decenijama kasnije, na stogodišnjicu Lazarevićevog rođenja, Srpsko lekarsko društvo je 1951. godine na fasadi postavilo i spomen-ploču.

Nedaleko odatle beše i kuća arhitekte Milana Antonovića. Sagrađena je 1900. godine na broju 11, a nešto dalje od nje, na broju 30, živeo je i Milan Kašanin. I sam bi se često pridružio intelektualcima „Kod sedam Švaba“, a pre tri godine je i on dobio ulicu nedaleko od Hilandarske.

Foto: Milena Arsenić

Ulica pisaca, lekara, arhitekata i zadužbinara

Zbog svojih poznatih stanovnika, Hilandarsku su često nazivali ulicom pisaca i lekara. Pored Laze Lazarevića, na broju 15. je stanovao i Milenko Materni, jedan od prvih pedijatara u Srbiji. Njegova kuća izgrađena je davne 1910. godine. Isprva jednospratnica, naknadno je dobila još dva sprata. Srpsko lekarsko društvo je i doktoru Maternom postavilo spomen-ploču na kući.

Što se tiče zgrade na broju 9, ona je jedno vreme krila zagonetku kada je tačno izgrađena: da li 1907. ili 1910. godine. Danas je u njoj smešten Brazilski konzulat, a s početka prošlog veka u njoj je živeo Dragoljub Antonović. Dragoljub je bio brat arhitekte Milana Antonovića, čija kuća je bila odmah do bratovljeve. Naposletku je utvrđeno da je upravo on 1907. godine i projektovao ovo zdanje, te je arhitektura Hilandarske ulice ponela obeležje tada aktuelnog stila secesije.

Blizu samog počekta ulice, u broj 6 se uselio Biciklistički savez Beograda. Sa suprotne strane i na samom uglu ulice, nalazi se i zdanje danas poznato kao Palata Kiki. Natpis se prepoznaje i sa obližnjeg Trga politike, a reč je o zgradi koja je 1939. godine sagrađena kao zadužbina dvoje trgovaca, Nikole i Evgenije Kiki. Danas je u ovoj zgradi smeštena i Trgovačka škola.

Od ulice nekada popločane kaldrmom, Hilandarska je danas jedna od najprometnijih prestoničkih ulica. Poslednjih stotinak godina postala je oličenje klasičnog stila gradnje, sa zdanjima koja su dospela na listu vrednih spomenika kulture. Mada joj je ime dugo izazivalo nedoumice, dileme nikada nije bilo: osim što je jedna od najstarijih u prestonici, Hilandarska ulica je ispratila i dobar deo istorije grada.